Poslanica Uksrs 2021.

Župa Gospe od Milosrđa, Uskrs 2021.

Predragi Kristu vjernici!

O blagdanu svetog Josipa 19. ožujka 2020., pa sve do blagdana sv. Josipa radnika 1. svibnja 2020. godine naše su crkve bile zatvorene za vjernike. Dobar dio Korizme, Veliki tjedan i Uskrs proslavili smo bez vas predragih vjernika. Bile su to žrtve koje je valjalo podnijeti ne bi li suzbili pandemiju korona virusa. Od tada je prošla godina dana.

Ugroza je i dalje tu. Svi osjećamo posljedice- djeca, mladi, odrasli, stari. Svi smo i dalje zabrinuti. Dalje živimo u neizvjesnosti. Mnogima je ugrožena materijalna egzistencija. Neki su od nas podlegli bolesti uzrokovanoj ovim virusom. Ne vidimo izlaza. Čini nam se kako Boga nema, štoviše da ga nikad nije ni bilo. Kako se onda u ove svete dane ne sjetiti našega Gospodina Isusa Krista koji se s križa obratio svome nebeskom Ocu riječima: ‘Bože moj, zašto si me ostavio?’ Naš je Bog na križu prošao kušnju kroz koju mi prolazimo cijeloga života.

Kako je Sin Božji mogao biti napušten od Boga? Što znači ovaj vapaj? Međutim, nije to bio vapaj napuštenosti i očaja. Naprotiv, Krist citirajući prve riječi velikog psalma 22 na sebe prima muku cijeloga Izraela, štoviše cijeloga svijeta- svih ljudi koji trpe zbog Božje skrovitosti. On pred presveto Božje srce donosi vapaj tjeskobe svijeta izmučenog Božjom odsutnošću. Isus se na križu poistovjetio sa svima nama koji  trpimo zbog Božje šutnje. Psalam 22, vapaj u krajnjoj nevolji istodobno je sigurnost u Božji odgovor, sigurnost u spasenje. Kristova je patnja mesijanska muka- trpljenje u zajedništvu s nama svima, ali i za nas, iz ljubavi prema nama. Takvo trpljenje u sebi nosi otkupljenje, pobjedu ljubavi. 

‘Što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?’- pita se Isus u evanđelju. Onom revnošću i zabrinutošću za svoje zdravlje posvetimo se i svom duhovnom spasenju jer ‘tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.’ Velikog li paradoksa kršćanstva. Život se spašava gubeći ga. ‘Ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre ostaje samo. Umre li donosi obilat rod.’ Svi smo pozvani davati svoj život za druge svakog dana u skrovitosti i jednostavnosti svakodnevnog života: svećenici za svoje vjernike, djeca za svoju braću, sestre i roditelje, supružnici međusobno i za svoju djecu, starci možda u osamljenosti. Križ na kojem je Isus umro donosi nam život.

Isus je uskrsnuo! Sa svojom nebeskom Majkom zauzima se za nas. On je uvijek uz nas. Nismo siročad! Uskrsli Krist nas blagoslivlja.

Vaša braća svećenici

don Domagoj i don Ante