O nama
Povijest župe
Povijest župe
Crkva sv. Lovre prvi put se spominje 1250. godine i to pod latinskim nazivom: “St. Laurentius Paganus”, što na hrvatskom jeziku znači: “Sveti Lovre Seoski”. Nadimak “Seoski” crkva je dobila radi toga da bi se razlikovala od druge “Gradske” crkve, koja se nalazila u samome centru grada, na današnjem Narodnom trgu. U XVI. i XVII. st. crkva se zove “Sveti Lovre od Žnjana” a u XIX. st. “Sveti Lovre u polju”.
Područje na kojem se crkva nalazi od davnine se naziva Pazdigrad. Drži se da je taj naziv nastao od latinskog nadimka crkve sv. Lovre “Paganus” što znači kako smo već rekli, “Seoski”.
Vanjske dimenzije crkve su: 7×5, a apside: 2.5×3 metra, dok unutarnja površina crkve iznosi 21m2.
Na mjestu današnje crkve ili pak u njezinoj neposrednoj blizini nekada se nalazila znatno starija crkva, koja je potjecala iz IX. ili X st. Na takav zaključak upućuje nas sačuvani kamen (plutej) oltarne pregrade s motivima pleterne ornamentike. Taj plutej iz stare crkve danas se nalazi u crkvi, uz stražnji zid apside.
Crkva je u starini imala i svoj posjed (beneficij), koji je zajedno s crkvom bio pripojen splitskom kaptolu. Taj je beneficij u XV. st. davao godišnje 7 i pol dukata prihoda, a u XVII. st. 30 mletačkih dukata prihoda.
U XVI. st. crkva je stradala od Turaka, pa je ona dugo vremena bila ruševina bez krova i bez vrata i bilo kakvog uresa. U to vrijeme u njoj se nalazio samo poljski drveni križ. Misa se tada u njoj govorila samo na blagdan sv. Lovre. Početkom XVII. st. crkva je popravljena, ali je već na početku kandijskog rata 1646. godine bila zapaljena od Turaka, te ponovno ostala bez krova.
Iako je crkva više pita teško stradala, ipak nikad u svojoj dugoj povijesti od naroda nije bila npuštena. Vjerni štovatelji sv. Lovre više puta su je obnavljali. To su osobito učinili 1741. i 1818. godine. Kao uspomena na popravak 1818. ostala je uklesana ta godina na kamenoj klupi koja se nalazi ispred crkve. Crkva je popravljena i 1933. godina pod nadzorom Konzervatorskog ureda. Temeljita obnova izvršena je 1983. godine, kada je napravljen posve novi krov, zidovi izvana fugirani i crkveni prostor ograđen. Tada je u crkvi napravljen i novi kameni oltar prema puku. Godine 1986. ograđeni crkveni prostor popločan je kamenim mozaikom.
Unutrašnjost crkve oslikana je freskama koje je izradio Mate Meneghello 1933. godine. Sike prikazuju događaje iz života sv. Lovre: njegovu djelotvornu ljubav prema siromasima i mučeničku smrt. Buduće da se crkva nalazi nedaleko od groblja i da je ona neko vrijeme služila za grobljansku crkvu, to je bio razlog da je slikar Meneghello naslikao i neke prizore iz Kristova života: polaganje u grob i uskrsnuće. Te je freske obnovio svećenik Marijan Ivan Čagalj 1983. godine. Pošto se crkva nalazi u blizini groblja, po njoj je groblje dobilo naziv Lovrinac.
U apsidi crkve, iznad oltara, nalazi se kameni, bojadisani kip sv. Lovre, đakona i mučenika, koji je u ovu crkvu prenesen iz već spomenute “Gradske” crkve sv. Lovre. Na postolju kipa nalazi se grb splitskog kneza Vettora Delfina iz 1437. godine. Sv. Lovro je prikazan u đakonskoj odjeći. U desnoj ruci drži evanđelje, a u lijevoj gradele, koje nas podsjećaju na njegovu mučeničku smrt koju je podnio u Rimu za vrijeme cara Valerijana, dne 10. kolovoza 258.
Godine 1968. crkva je proglašena za župsku crkvu novoosnovane župe Gospe od milosrđa i to je ona sve do sada. Kako se područje župe stalno napučuje novim doseljenicima, već duže vremena osjeća se živa potreba za gradnjom odgovarajuće župne crkve. Živa potreba za novom crkvom počela se ostvarivati na blagdan Sv. Lovre 10. kolovoza 1996. Nadbiskup Ante Jurić na sam blagdan je blagoslovio kamen temeljac za novu crkvu. Zalaganjem župnika i župljana uz pomoć dobrih ljudi crkva se gradila 7 godina. Na svetkovinu Tijelova 19. 6. 2003. nadbiskup Marin Barišić je posvetio novu crkvu Gospe od milosrđa. Crkvu Sv. Lovre čuvamo kao našu svetinju i dragu starinu, koju su nam s mnogo ljubavi sačuvali naši pređi.