Nedjelja, 18. 3. 2018.

/u /od

Evanđelje: Iv 12, 20-33

Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!«

Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.«

To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.

Riječ Gospodnja

Slava skrivenog Isusa i naša slava
(Razmatranje Božje riječi Pete korizmene nedjelje)
Jr 31,31-34; Ps 51,3-4.12-15; Heb 5,7-9; Iv 12,20-33

Čuješ li Radosnu vijest ove nedjelje?
Pomalo je neobična, zar ne?
Došao je čas da se Isus proslavi,
a on se skriva.

S jedne strane, Isus treba ući u slavu, a s druge, on plače, vapi, potresen je.
Govori o smrti. Što nam to Isus želi reći?
Ma želi nas naučiti što je slava.
Veliki su dani pred nama. Dolazi proljeće.Vrijeme sijanja.
Pitaš li se ikad zašto je Uskrs u proljeće?
Zašto je prva pričest u proljeće?
I Tijelovo isto?
Sve je ovo vezano uz slavu. Tri su bitne njene oznake.
1) Prvo: slava počinje skrivanjem. Isus se skriva. To je zatišje pred oluju. Ovu korizmenu nedjelju zovemo Gluha nedjelja. Zbog tradicije da se ovaj dan u crkvi ne svira zbog poštovanja prema Isusovoj potresenosti. Pogledajte križ. Pokriven je danas. Zašto? Čuli ste evanđelje. Isus se skriva. Stalno. Kao Sin Božji izišao je iz nebeske skrovitosti i utjelovio se. Potom je živio 30 godina u skrovitosti. A onda svaki put kad bi napravio čudo, skrivao se. I nakon uskrsnuća opet se sakrio. Ali ne samo u nebo. Sad je sakriven i na zemlji i na nebu. Primjetio je to Ivo Andrić kad je rekao: On, Isus, je „mirno srce svih atoma.“
2) Drugo: slava i muka nerazdvojni su. Pred nama je nedjelja Cvjetnice. Ali se zove i nedjelja Muke Gospodnje. Ljudi su Isusu bacali cvijeće pod noge i mahali palmama. Prostrli su mu „Red carpet“, rekli bismo mi danas. Čuli ste da je bilo i Grka. Palma je grčki simbol pobjednika. Mi i danas imamo majce i patike sa znakom sličnim palminoj grani i natpisom Nike. Nike znači „pobjeda“.
No, ti isti ljudi koji su ga slavili su ga samo pet dana kasnije pljuvali, proklinjali, razapeli.
3) Treće: slava je radi drugih. I za druge. Drugi nas pripremaju za slavu. I opet neki treći beru plodove. Pitaj to naše domaće sportaše iz Kuće slave splitskog sporta. „Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi.“ Da nije suza, znoja, krvi, trenera, kolega, obitelji i navijača, ne bi bilo ni slave, ni medalje ni trofeja.
Isus radi nas slavi Oca, a ne sebe.
Iz Uskrsne nedjelje rađa se Crkva. Ona je vrt, njiva, a Uskrsli Isus je vrtlar.

Sveti Irenej reče:
Slava Božja je živ čovjek,
a život čovjekov dolazi od gledanja Boga.
Godina obitelji je pred nama.
Majko! Oče!
Tvoja slava je život tvog djeteta.
Sine! Kćeri!
Tvoj život prima snagu iz gledanja tvoje majke i oca.
Kako ovo uskladiti? Kako da nikne dobro sjeme?
Kako dobiti plod i urod a da ne rodi divljaka?
Kako da život naših obitelji djece bude kao Cesarićeva voćka poslije kiše?

Sin Božji je zrno koje pada na zemlju. Što je zemlja? Zemlja je ljudska narav. Ti i ja. Adam znači „zemaljko“. Latinski homo dolazi od humus. Sin Božji – zrno, pada u čovječanstvo – zemlju. Umire među ljudima i za ljude. I uskrsnuo je! Kao vrtlar. A mi smo njegov vrt. I njiva.
Naš Žnjan je veliki  vrt pun njiva. Stoljećima je bio žitnica Splita. Hranio je Split. Ti i ja smo ona čista dalmatinska crljenica. Natopljena. Kristovim suzama i krvlju. Suzama i krvlju naših predaka u Crkvi. Plačeš li ti? Znojiš li se? Ako treba i krvlju. I ti i ja…. kao naši stari, kao Jeremija, kao Isus? Kaješ li se kao David? To je preduvjet za čistoću zemlje, za čisto srce. Fali nam još sunce. Sunce je Božja riječ koja nas rasvjetljuje i grije.
Ali fali još nešto. Zrno. A gdje je zrno?
Eno ga tamo. Skriva se. U svetohraništu.
Obilje zrna. Nema tu GMO-a.
Primimo ga danas u sebe da možemo donijeti obilat rod.
Međutim, što ako izrodi divljaka?
Bog je i za to našao rješenje. Mi na Žnjanu znamo što je to navrćanje i podrezivanje. A Isus je naš vrtlar. U sakramentu ispovijedi, on našu divljaku navrće na sebe i podrezuje nas.
I to je Radosna vijest, dragi moji susjedi žnjanski, brate i sestro. Imamo Isusa među nama u našem žnjanskom vrtu. U korizmi smo pozvani zalivati srce kajanjem i grijati ga Riječju.
Neka nam u tom slušanju, osluškivanju i poslušnosti bude uzor sveti Josip, kojega ovaj tjedan slavimo zajedno s našom braćom i sestrama s Mertojaka. I on je bio težak na neki način. Stolar. Naporno je radio. Ali je unatoč poslu, znao stati i slušati Božju riječ. Pa čak ju je i sanjao. I zajedno s Marijom, Gospom od Žnjana, prebirao je tu Riječ u svome srcu.
Prebireš li je i ti, u svojoj obitelji?
Sanjaš li je i ti, u svojoj obitelji?