Propovijedi za 2. nedjelju Došašća
Obratite se! Približilo se kraljevstvo nebesko!
Dragi slušatelji, to je Radosna vijest koju nam donosi ova, 2. nedjelja došašća! Došao je taj pravi trenutak, sada je! Sad imam konačno kamo i kome usmjeriti svoj život. Sada imam nekome okrenuti svoj pogled, svoj razum, srce i volju od stvari ovoga svijeta, vidjeti dalje, dublje i šire od prolazne časti, vlasti, moći i užitka. Danas mi je moguće osloboditi se od loših navika, površnih i razarajućih odnosa. Jer dolazi mlado sunce s visine, dolazi Krist, moj orijentir, hranitelj i čuvar.
I zato glas viče u divljini, kao alarm koji me budi iz prespavanog života i viče: Iziđi iz mraka neznanja, predrasuda i nezainteresiranosti vani, na sunce ljubavi i istine. Ovaj glas proroka o kojem govori evanđelist Matej duboko je u meni. Usađen mi je u krštenju. To je proročki glas božjeg Duha koji mogu čuti unatoč buci na ulicama punim adventskih kućica u kojima se nude uštipci, kobasice, kuhano vino. Čujem ga ako želim i u vrevi šoping centara sa izlozima koji viču: kupi, uživaj,zaboravi, ignoriraj.
Živim li ja uopće svoj život? Je li moj život rezultat mog izbora, moje volje, mojih naklonosti, darova koje mi je Bog dao? Ili mi more reklama preko raznih ekrana diktira kako ću živjeti? Imam li stalnu potrebu samo uklopiti se u masu? Prekrcavam li svoj dan zabavom, dužnostima i obvezama bez kraja samo da ne čujem u svojoj nutrini to pitanje: „Tko si ti? Koji je smisao svega ovog?“…. Ili sam ravnodušan, otupio u svemu?
I onda kada dođe Božić, kada se otvore vrata u istinsku slobodu, mir, obilje….ja budem preumoran od cirkusa u koji smo došašće pretvorili. Kao olinjala cirkuska zvijer koja više ne osjeća ni bič svoga dresera. I sušim se, odumirem kao nekoć zimzelenodrvo, sada odsječeno od korjena i lišeno sunca, u okovima umjetnih električnih svjećica.
A stvoren sam ne za kavez cirkusa, ne za pitar kupljenog položaja, ne za kutije ekrana koji me usisavaju u sebe, ne za lance užitka, nego za slobodu, za plemenitu divljinu rajskog vrta . Za čopor lava iz plemena Judina. Tamo gdje vuk prebiva s janjetom a ris s kozlićem. Ivan Krstitelj je bi nepotkupljiv, nesavladiv ucjenama ovoga svijeta. Nije bio tatin sin, opterećen plaćom, odjećom, hranom, stanom, položajem. I zato izvan đira ovoga svijeta. Ali slobodan. U divljini.
Život i jest divljina.Kad ću to konačno shvatiti? Život je više od zdjele leće za koju kao Ezav prodajem kraljevstvo. Stvarnost istinskog života u slobodi je neprekidna borba, hod kroz nepoznato, rizik, u kojem sam izgubljen bez oslonca na Boga u kojem živimo, mičemo se i jesmo. Samo u divljini, sa vrhunaca Sinaja, Siona i gore blaženstava mogu vidjeti babilonske kule, nebodere ljudske oholosti i obijesti, kao i doline gubavaca – to jest nepravde i izolacije siromašnih i pravednih. I onu malu špilju na rubu Betlehema: mrak, hladnoću, ravnodušnost, nečistoću usred koje se rodio Spasitelj svijeta
Obratimo svoj pogled, razum, srce i volju prema Njemu. On je onaj Vrtlar koji pustinju pretvara u oazu, zoološki vrt u rajski vrt, a štalu srca u hram Božjeg Duha.
Don Danko