Propovijedi za 1. nedjelju Došašća

Bdijte! Budite pripravni ! Sin Čovječji dolazi
Dragi slušatelji, to je Radosna vijest koju nam donosi ova, 1. nedjelja došašća! Sretna vam nova crkvena godina! U tome je radost! Bog nam daje novi početak, novu priliku da rastemo u svetosti. Koliko li je ljudi ove protekle godine otišlo pred konačni sud ljubavi i istine, a ti i ja smo još uvijek tu. Nama je dano još vremena i prostora da, sada i ovdje, rastemo u dobi, mudrosti i milosti.
Došaćem započinje onaj dio crkvene godine koji zovemo ciklus svjetla. I zornice na koje ćemo krenuti za koji dan tradicija su crkve koja me poziva na budnost. Hej, probudi se ti što spavaš, i zasvjetlit će ti Krist! Već i ustajanje ranije na zornicu je teško i zahtjeva napor tijela. To me potiče da se upitam: a kako je tek sa mojim duhom? Hodam li čitavu godinu pospan kroz svoj život, u nekom polusnu, u uspavanoj svakodnevnoj rutini: posao, kuća, samposluga, vrtić ili škola, trening, televizija, krevet? Život je puno više od toga. To su nekoć davno prepoznali onih nekoliko ribara u okolici Kafarnauma kad su susreli onog kojeg zovemo Svjetlo Svijeta. Jesam li se ja ikad u životu probudio i shvatio da sam prespavao veći dio svog života? Sad je trenutak za to.
Često došašće shvaćamo preusko. Iščekujemo milo djetešce u varljivoj idili jaslica, mirisavi bor sa savršeno simetričnim kuglicama, , uljuljkanost u toplinu doma, bogat stol , pun hladnjak, . Jesam li pri tome ravnodušan prema tolikim gladnima, progonjenima, ranjenim , bolesnima i odbačenima kojih u svijetu nikad nije bilo više nego danas? Božja riječ nas danas budi i prosvjetljuje: došašće nije samo vrijeme prisjećanja na Isusov zapravo bolan dolazak u tijelu i slabosti nego još i više vrijeme iščekivanja onog konačnog dolaska raspetog i uskrslog Krista u slavi i veličanstvu. Jesam li stoga i ja zabrinut zbog budućnosti na krivi način, brinući se uglavnom samo za kruh, posao, krov, ugled? Ako jesam, događa mi se da sredstvo pretvaram u cilj. Da postajem kratkovidan i nevidim da jedino što ostaje vječno jest slava Božja i spasenje ljudi, kao moja temeljna životna zadaća i najdublja čežnja. Sve ostalo je sporedno.
Sveti Bernard primjećuje :MI TRAJNO ŽIVIMO U VREMENU DOŠAŠĆA. I to onog srednjeg , Isusovog dolaska u Duhu i Sili. Jesam li svjestan da je Krist uz mene u sve dane, do svršetka svijeta? Na tu spoznaju nas potiče i protekla nedjelja Krista Kralja. Svaki put kada se popnem na križ gladi, sramote, bolesti, ranjenosti i zaboravljenosti jer se želim solidarizirati s nekim pravednikom, Sin Čovječji me prati, bodri i jača, rame uz rame, u Duhu i sili. Jedna od ključnih poruka evanđelja po Mateju jest upravo to da je Krist Emanuel, Bog s nama. Onaj tko živi trajno kao svjedok Uskrslog, i trpi pri tome progonstva, glad, nepravde, nerazumijevanje i ignoriranje, taj je istinski pripravan. Bez iskustva panike i potrebe za spekulacijom. Takav čovjek neće biti ugrožen Kirstovim konačnim došašćem već će mu se radovati kao brodolomac koji konačno hvata kolut spasa, kao radnik koji konačno prima zasluženu plaću, kao budni i sućutni vatrgosac, policajac, stražar ili liječnik kojem je burna noćna smjena završila i konačno, u zoru novog dana, ide na zasluženi odmor.
Došašće je vrijeme iščekivanja ne slavlja, vrijeme čežnje a ne sitosti.. Vrijeme kada primjećujemo mrak i hladnoću vlastitog i tuđeg neznanja, nerazumijevanja, predrasuda u našem srcu i donosimo ga pred Mlado Sunce s visine. Da nas ugrije, prosvjetli i da nam novi život.
Pa, počnimo!
Don Danko