Nedjelja, 29. 10. 2017.
Evanđelje: Mt 22, 34-40
Ljubi Gospodina, Boga svojega, i svoga bližnjega kao sebe samoga.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«
Riječ Gospodnja.
Razmišljanje
Raspored učenja uglavnom ide tako da oni koji su mlađi uče od starijih. To osim što se pokazuje kao logično, čini se i kao nešto što je i potrebno. Međutim, kako i jedni i drugi prije svega uče od života, slijed učenja zna se i promijeniti. Tako, ako je suditi prema, kako se to voli reći, prisutnim trendovima, izgleda da su stvari što se tiče učenja polako izgubile svoj raspored, i kako mladi u mnogo čemu mogu biti učitelji starijima. Zapravo, puno više nego mladi to mogu biti djeca, i to za stvari, ili bolje reći za stvarnost koja se ničim ne da nadomjestiti, i bez koje sve ostaje ništa. Zanimljivo je da takvo učenje od strane djece polazi od dobro poznatog i na oko banalnog pitanja kojeg djeci znaju postaviti stariji pitanjem; koga više voliš mamu ili tatu?. I dok očekujemo između dva moguća odgovora koji mu se nude, ne rijetko prečujemo onaj treći, kojeg dijete zna reći, tj. da ono jednostavno odgovori: volim. Iako se čini kako time nije odgovorilo na pitanje, dijete ne samo da je na njega odgovorilo, nego je prokazalo svu njegovu bezpredmentost. Naime lekcija koju dijete pruža ovakvim odgovorom jasno pokazuje da stvarnost ljubavi kojom ima biti određen prvi i temeljni odnos, prema drugom, ne trpi nikakvo kompariranje, te zbog toga niti rastavljanje. Oslobođeno je od interesa jer voli. Utoliko – kako netko navodi – možeš biti znanstveno izobražen, ali bez ljubavi sve je samo teorija. Možeš pedagoški biti školovan, ali ako ne voliš djecu, ostaješ im dužan ono najvažnije. Možeš socijalno i politički biti silno angažiran, ali ako ti srce ne kuca za ljude, sav tvoj posao konačno ne vrijedi mnogo. Time se ne želi reći da su školovanje, znanost, marljivost i posao nevažni. Ali danas se previše lako zaboravlja ono što ne stoji u svjedođbi, što se ne da izmjeriti i platiti. (MdO-A,138). Može se stoga reći kako se dijete svojim odgovorom, ne određuje za stranu i to zbog toga što su obje itekako našle svoje mjesto unutar odgovora kojeg izriće. Jasnoću i razumjevanje odgovora dostiže onaj tko se stavlja na raspolaganje ljubavi, tj. onaj koji voli. Na taj način, čini se kako bi mogli razumijevati i ono o čemu nam progovara i današnje evanđelje. Slušamo: Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci. Bog, bližnji i mi, nerastavljivi su temelji za stvarnost ljubavi, baš kao otac i majka u odgovoru djeteta. Tim više, kada kao Kristovi vjernici znamo da, rekne li tko ljubim Boga, a mrzi brata svoga, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. Tko ljubi čovjeka vidi ga onakva kakvim ga je stvorio Bog, a kad vidiš ljubav na djelu vidiš Trojstvo.tj Boga. Time, kao da se još jednom potvrđuje koji je razlog da su baš djeca baštinici kraljevstva. Izgleda da nam ne preostaje ništa drugo nego za takvu stvarnost pokušati se odreći ustaljenog rasporeda i učiti od djece.
copyright
don Marijo Buljević