Nedjelja, 19. 11. 2017.

Evanđelje: Mt 25, 14-30

U malome si bio vjeran, uđi u radost gospodara svoga!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vre- mena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«
Riječ Gospodnja.

Nedjelja, 12.10.2017.

Evanđelje: Mt 25, 1-13

Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«
Riječ Gospodnja.

Nedjelja, 05. 11. 2017.

Evanđelje: Mt 23, 1-12

Govore, a ne čine.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ’Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ’Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«
Riječ Gospodnja.

Svetkovina Svih Svetih

U srijedu 01.11.2017. slavimo Svete mise u 09.30h i 11.00h.

Na gradskom groblju Lovrinac u 14:30h slavit će se sveta misa za pokojne i odriješenje za sve naše vjerne pokojne, predsjeda naš Nadbiskup Marin Barišić.

U četvrtak je Dušni dan. Spomen svih vjernih mrtvih. Svete mise slavimo u 08:00h i 18:00h.

Nedjelja, 29. 10. 2017.

Evanđelje: Mt 22, 34-40

Ljubi Gospodina, Boga svojega, i svoga bližnjega kao sebe samoga.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«
Riječ Gospodnja.

Razmišljanje

Raspored učenja uglavnom ide tako da oni koji su mlađi uče od starijih. To osim što se pokazuje kao logično, čini se i kao nešto što je i potrebno. Međutim, kako i jedni i drugi prije svega uče od života, slijed učenja zna se i promijeniti. Tako, ako je suditi prema, kako se to voli reći, prisutnim trendovima, izgleda da su stvari što se tiče učenja polako izgubile svoj raspored, i kako mladi u mnogo čemu mogu biti učitelji starijima. Zapravo, puno više nego mladi to mogu biti djeca, i to za stvari, ili bolje reći za stvarnost koja se ničim ne da nadomjestiti, i bez koje sve ostaje ništa. Zanimljivo je da takvo učenje od strane djece polazi od dobro poznatog i na oko banalnog pitanja kojeg djeci znaju postaviti stariji pitanjem; koga više voliš mamu ili tatu?. I dok očekujemo između dva moguća odgovora koji mu se nude, ne rijetko prečujemo onaj treći, kojeg dijete zna reći, tj. da ono jednostavno odgovori: volim. Iako se čini kako time nije odgovorilo na pitanje, dijete ne samo da je na njega odgovorilo, nego je prokazalo svu njegovu bezpredmentost. Naime lekcija koju dijete pruža ovakvim odgovorom jasno pokazuje da stvarnost ljubavi kojom ima biti određen prvi i temeljni odnos, prema drugom, ne trpi nikakvo kompariranje, te zbog toga niti rastavljanje. Oslobođeno je od interesa jer voli. Utoliko – kako netko navodi – možeš biti znanstveno izobražen, ali bez ljubavi sve je samo teorija. Možeš pedagoški biti školovan, ali ako ne voliš djecu, ostaješ im dužan ono najvažnije. Možeš socijalno i politički biti silno angažiran, ali ako ti srce ne kuca za ljude, sav tvoj posao konačno ne vrijedi mnogo. Time se ne želi reći da su školovanje, znanost, marljivost i posao nevažni. Ali danas se previše lako zaboravlja ono što ne stoji u svjedođbi, što se ne da izmjeriti i platiti. (MdO-A,138). Može se stoga reći kako se dijete svojim odgovorom, ne određuje za stranu i to zbog toga što su obje itekako našle svoje mjesto unutar odgovora kojeg izriće. Jasnoću i razumjevanje odgovora dostiže onaj tko se stavlja na raspolaganje ljubavi, tj. onaj koji voli. Na taj način, čini se kako bi mogli razumijevati i ono o čemu nam progovara i današnje evanđelje. Slušamo: Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci. Bog, bližnji i mi, nerastavljivi su temelji za stvarnost ljubavi, baš kao otac i majka u odgovoru djeteta. Tim više, kada kao Kristovi vjernici znamo da, rekne li tko ljubim Boga, a mrzi brata svoga, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. Tko ljubi čovjeka vidi ga onakva kakvim ga je stvorio Bog, a kad vidiš ljubav na djelu vidiš Trojstvo.tj Boga. Time, kao da se još jednom potvrđuje koji je razlog da su baš djeca baštinici kraljevstva. Izgleda da nam ne preostaje ništa drugo nego za takvu stvarnost pokušati se odreći ustaljenog rasporeda i učiti od djece.

copyright

don Marijo Buljević

Nedjelja, 22. 10. 2017.

Evanđelje:  Mt 22, 15-21

Podajte caru carevo, a Bogu Božje.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Odoše farizeji i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: »Učitelju! Znamo da si istinit te po istin i putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?«
Znajući njihovu opakost, reče Isus: »Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mu denar. On ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« Odgovore: »Carev.« Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.«
Riječ Gospodnja.

Razmišljanje

Polazeći od razno raznih nijansa boja ili pak od različitih okusa hrane, jasno je kako se do njih moglo doći jedino ako smo ih bili spremni pomiješati bilo s drugim bojama, bilo s nekim drugim začinima. Međutim, koliko god da je velik broj kombinacija onog što može biti pomiješano, čini se kako on ipak ne može biti neizmjeran i kako u određenim stvarima, za miješanje nema mjesta, jer očito je da postoje stvari za koje ne vrijede pravila niti kulinarstva, a niti kojekakvih dezena. Ako bi se među njima i željelo nešto miješati, sasvim je izvjesno kako bi do izražja dolazila i stršila njihova neuklopivost i nepodudarnost.

Zbog toga jasno je kako postoje stvari za koje se kaže da se nikada ne mi smijele jedna s drugom miješati. To mnogi primjerice, znaju reći za vino kada ga se miješa s vodom, nazivajući to nekad ni manje ni više nego svetogrđem. Polazeći tako od reda jedostavnih i običnih stvari, čini se kako ovo pravilo miješanja ne bi trebali zanemariti kada je o nečem većem riječ. To veće tiče se i pripada životu, a budući da za nas Kristove vjernike, vjera nije tek ideja, nego sam život, i to život nasuprot raznim religioznim i ne religioznim ideologijama. Slušajući današnje evanđelje, možemo reći kako se upravo između jedne takve dvije našao i sam Isus, kojega su, navodi evanđelje farizeji i herodovici: pokušali uhvatiti u riječi, pitajući ga o tome jeli dopušteno dati porez caru ili ne. Zamka je savršena – navodi netko – ako kaže da treba plaćati porez izdajica je vlastitoga naroda i treba ga uhititi.,što bi mu vjerojatno bilo upućeno od strane farizeja, ako kaže suprotno, znači; politički je neprijatelj državne vlasti i tad ga treba dati uhititi. Jedni su nacionalisti, drugi pak autonomaši.

Isusov odgovor ostavlja ih bez teksta: Podajte caru carevo, a Bogu Božje. Enigmatičnim odgovorom je zbunio ne tek njih, već može se reći kako zabuna ili bolje reći zbunjivanje traje I kroz naše dane. Jer, čini se kako se svako malo zna ponoviti isto pitanje. A što je to što bi bilo carevo, a što to Božje? (LR,LN,125). Odgovor bi stoga možda mogao biti; to je upravo ono što ne može i ne smije biti pomiješano, jer Crkva se, kako to donosi u svojim dokumentima, zbog svoje službe i nadležnosti nikako ne podudara s političkom zajednicom niti se veže uz bilo koji politički sistem, tim više jer je znak i čuvar transcedentnosti ljudske osobe. (GS 76). Utoliko, svaki Kristov vjernik, koji je kao i svaki drugi građanin, kako to navode dokumenti, pozvan gajiti velikodušnu i vjernu ljubav prema domovini, to je kadar činiti bez duhovne skučenosti, tj. tako da istodobno ima pred očima dobro čitave ljudske obitelji, koja je združena raznim vezama između rasa, naroda i država. (GS 75). Postaje tako jasnije u čemu i zbog čega, i kada to nečiji život ima priliku nazavati se životom praktičnog vjernika. Takav život svjetlo je svijeta koje se s mrakom ne obračunava konfrotacijom već svojim egzistiranjem (LN,LJN,127). Život je to protkan svjedočenjem, tj. spominjući se, kako to slušamo danas kod Pavla – djelotvorne vjere, zauzete ljubavi, i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim.

copyright
Don Marijo Buljević

XXVII. tjedan kroz godinu

Evanđelje:

LMt 21, 33-43

Vinograd će iznajmiti drugim vinogradarima.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.
Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.
Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«
Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim! Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!«
Riječ Gospodnja.