Novi termin slavljenja župnoga blagdana Gospe od Milosrđa 30. svibnja.

U dogovoru s pastoralanim vijećem i župljanima predložili smo ocu Nadbiskupu mons. Marinu Barišiću novi termin slavljenja župnoga blagdana Gospe od Milosrđa 30. svibnja.

To bi bio stalni datum slavljenja ove svetkovine i dan novootvorene 0Š Žnjan-Pazdigrad.

Otac Nadbiskup razmotrio je i prihvatio naš prijedlog.

Stoga Nadbiskupski ordinarijat odobrava dan 30. svibnja kao datum godišnje proslave župnoga blagdana župe Gospe od Milosrđa – Split – Žnjan.

Taj dan je za Župu svetkovina.

Večernja molitva zahvale u obitelji

Iako svaka osoba treba vjeru učiniti svojom i da, svatko ima svoj odnos s Bogom, veliki je dar dobiti sjeme istinske vjere u djetinjstvu, od svojih roditelja. Na to se mi roditelji trebamo svjesno odlučiti, za to moliti i ozbiljno na tome raditi.
No kad je odluka već donesena- odakle početi? Prvo što djetetu treba prenjeti jest molitva zahvale na kraju dana.
Zašto?
Ova molitva od ranog djetinjstva sprječava naše krivo poimanje Boga i temelj je daljnje izgradnje vjernika. Također ostaje zauvijek u nama. Mnogi danas unatoč tradicionalnom vjerskom odgoju napuste Crkvu u odrasloj, najčešće mladenačkoj dobi. Neki se i vrate i kad pričaju kako su otišli iz Crkve kažu: imao sam krivu sliku Boga- doživljavao sam Boga kao nekog strašnog starca koji s neba vidi sve moje grijehe i osuđuje me. Samo sam želio skriti se od njega jersam se stidio svojih mana. U stvarnosti ovaj opis bolje odgovara nekom demonu jer u bibliji piše da je đavao Tužitelj, onaj koji upire prstom u naše grijehe. Jao nama ako djecu podignemo, a imaju ovakvu sliku Boga. I zato:
Prvo što dijete treba naučiti jest da je naš Bog Ljubav. Konkretno to može doživjeti kroz molitvu zahvale. Da svaku večer prije spavanja promisli, vidi, posvijesti i izgovori što mu je Gospodin danas dao. Da se u njegovo biće polako urezuje da je Bog onaj koji je prisutan svaki dan u našem životu i od kojega dolazi svo dobro.
Konkretno: Nakon zajedničke molitve Očenaša roditelj će na primjer reći: „Recimo svi svoje osobne molitve i zahvale: Hvala ti Gospodine za ovaj dan u kojem sam vidio tvoju prisutnost jer sam se jako bojao zbog svoje situacije na poslu , a ti si sve izveo na dobro i vidim da to nije toliko važno, da je važno da sam tu sa svojom djecom i da imamo ljubav i zajedništvo, Hvala ti Gospodine što se brineš! “ Tada će malo dijete reći npr: „Hvala ti Gospodine što mi je danas bio moj prijatelj u posjet i što smo se lijepo igrali i Što sam naučio voziti biciklu danas. „ Nakon svih ovakvih molitvi cijela obitelj kaže „Hvala ti Gospodine“ i zaključi npr. sa molitvama Zdravo Marijo i Slava Ocu. Na kraju roditelj treba blagosloviti svoju djecu, polažući ruke na glavu. Dijete osjeća sigurnost i može mirno usnuti.
Ako ovo propustimo učiniti- čemu smo ostavili svoju djecu? Kakvim mislima prije spavanja, ne daj Bože, ekranima, mobitelu..? Na žalost znam da je mnogima teško biti dosljedan u ovakvim stvarima . Uvečer, umorni roditelji gledaju tv, a djeci viknu-„ Idite na spavanje- Laku noć!“ Kršćani još mogu dodati „Ne zaboravite se pomoliti!“

Svakako, znam i da postoje obitelji u kojima se moli zajednička molitva, i to možda puno više od prije opisanog; moli se krunica i djeca to vole. No često izostaje ova osobna molitva zahvale i svjedočanstva pred cijelom obitelji da je Bog prisutan u mom životu,da znam da sve dobro dolazi od njega i ja sam mu dužan zahvalu kao preduvjet svoje sreće.
Stoga i ovakve obitelji pozivam, nakon krunice, izrecite prije blagoslova ovakve molitve. Ona kod djeteta izgrađuje živi odnos sa Bogom kao osobom.Da ne dozivljava Boga kao nekog tko je bio tu davno prije 2000 godina i kojeg su sreli ljudi iz Biblije, nego kao onog koji je Uskrsli, živ tu, među nama i od kojeg dolazi život- svaki dan.

Svoje prijedloge i pitanja u vezi prenošenja vjere djeci možete uputiti na adresu mala.terezija12@gmail.com

Obraćenje

Često me pitaju o mom obraćenju. Ne volim koristiti tu riječ, jer obraćenje je put, ne događaj. Odgovor nije isti onda i sada. Zapravo, iz današnje perspektive moja priča nije priča o čudu, već samo spoznaja o Onome koji je bio tu cijelo vrijeme. Nije, dakle, primjereno čuditi se Bogu. Primjerenije je čuditi se našem nepoznavanju i nijekanju Njega. Budući da se ‘u Njemu mičemo i jesmo’, čudo je što nam toliko treba da bi to primijetili. Kriva je pretpostavka naših oholih naravi o ‘pronalaženju’ Boga. Mi ne možemo naći Onoga koji je prvi pronašao nas. To je oksimoron, baš kao pojam nesretne ljubavi.

Read more

Prenošenje vjere djeci

Božić – kako od svjetovnog blagdana u čast darovima ispod jelke (koje donosi Djed božićnjak) postići da dijete zaista doživi kršćanski blagdan?
Najjednostavnije je to preko prvog sljedećeg djetetu omiljenog dana u godini – njegovog rođendana. Kad god spominjete Božić , dodajte mu epitet Isusov rođendan. Nažalost u praksi to izgleda najčešće da se uz ovaj zabavni dio jelke, darova, pripreme kolača i postavljanja jaslica doda još i većini djece manje zabavan dio – odlazak u crkvu.

Read more