Nedjelja, 21. 4. 2019.

Evanđelje: Iv 20, 1-9

Trebalo je da Isus ustane od mrtvih.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE O OTAJSTVU ISUSOVE MOLITVE NA MASLINSKOJ GORI (prema Evanđelju po Luki)

Isus nam kroz Evanđelje često ukazuje na važnost osobne molitve. Svakodnevno se povlačio u osamu, kako bi iz prisnog razgovora sa svojim Nebeskim Ocem crpio snagu za javne nastupe i kušnje koje su slijedile. Iako je On sam Bog, Njegova čovječnost se morala napajati na Izvoru Milosti, pružajući svima nama primjer pravog omjera molitve, evangelizacije i žrtve u životu predanog vjernika.

Tako je bilo i ‘one noći kad je bio predan’. Više nego ikad, trebao je utjehu i hrabrost da bi, usprkos svim svojim ljudskim nagonima da očuva vlastiti život, cijelog Sebe dobrovoljno predao za naše spasenje. I upravo uoči najvećeg dobra koje se spremao učiniti, kušnje su bile na vrhuncu. Krvavi znoj kao izvanjski znak nadljudske patnje, tek nam daje naslutiti Isusovo stanje duha.

Potpuno se odreći svoje volje, do kraja umrijeti sebi da bi se ispunio Božji naum je čin na koji smo, po Isusovom primjeru, svi pozvani. Koliko je teško zaboraviti na ono što želimo, predati brige na brigu Gospodinu bez osvrtanja, s potpunim pouzdanjem… A ipak, to je savršena logika svakog stvorenja : dopustiti Stvoritelju da raspolaže s onim što je Njegovo. Jer On ima potpuno pravo na to. I jer mi nikad nećemo znati bolje. Svojatati svoj život znači oplijeniti Boga, znači prekršiti sedmu Božju zapovijed. I opet, koliko puta na dan bi se mogli nazvati lopovima?
Isus čini sve novo, On nam pokazuje najdjelotvorniji način molitve: ‘Oče, Tvoja volja neka bude, ne moja’. A kako bi nam pokazao da razumije težinu savršenog predanja, pustio je da izađe na vidjelo sva njegova ranjiva ljudskost kad je zamolio da ga mimoiđe ‘ova čaša’. Čaša boli, gorčine, patnje. Čaša prepuna svega onoga od čega bježimo. Nije prirodno našoj naravi da gledamo smrt u oči i kažemo joj :’DA’. Nije prirodno samo iz jednog razloga: imamo krivu definiciju za nju. Koliko zapravo vjerujemo da je ova ‘dolina suza’ samo postaja prema vječnom životu? Vjeruje razum, duša se buni. Grčevito se bori za ono što vidimo i osjećamo vanjskim osjetilima, za ono što nam je jedino poznato. Upravo u molitvi nam je dana mogućnost da spoznamo dubine toliko iznad naših zemaljskih iskustava, samo kad bi se malo više zadržali u našem Maslinskom vrtu. Tu umiru sve navezanosti i strahovi, tu se rađamo iznova. Gospodin ne odbija dušu koja vapi za ispravnim vrijednostima. Dapače, On ne može odoljeti a da joj ne priskrbi sve potrebne milosti za postizanje svetosti. Samo čeka naš ispravan stav. Oduprimo se potrebi za moljakanjem. Posvijestimo Koga imamo pred sobom. Sačuvaj nas Bože od naših želja i stvori nam srce koje teži nebeskim dobrima!
Da je lako, ovaj događaj ne bi bio Otajstvo. Sotona najviše napada onda kad se osjeti najugroženijim. Stvara atmosferu u kojoj smo najranjiviji. U prividnom osjećaju napuštenosti, najlakše pristajemo na kompromise.
Iako na rubu snaga, u molitvi kao najizvrsnijem štitu, Isus ostaje nedodirljiv.
Svi znamo da je odluka ‘najteži dio posla’. Isus je umro na križu već u Getsemaniji. Jer lakše je pretrpjeti u tijelu onda kad duh pristane. Poznat nam je onaj izraz ‘prelomiti u sebi’. I iskustvo olakšanja nakon toga. Gotovo da sam čin postaje lakši, ma koliko to neprimjereno zvučalo u situaciji kad Isusa tek očekuju najstrašnije fizičke patnje.
Gdje su u svemu ovome učenici? Gdje smo mi kad nas Isus najviše treba? Njegova naredba je jasna: ‘Molite da ne upadnete u kušnju’. Već smo Ga iznevjerili. Nismo budni i propuštamo priliku posvećenja. Zapravo, ‘spavamo od žalosti’. Suosjećamo, tužni smo, ali nemamo snage učiniti ono što se od nas traži. Okolnosti su preteške da bi se suočili s njima. Ne razumijemo…Tijelo reagira kako najbolje zna. Ono hoće prespavati neizvjesnost. Kao kad smo bolesni, žudimo za posteljom i snom koji će ublažiti posljedice naše nemoći. Ipak, borba nas neće mimoići. Baš kao što nije ni Isusove apostole. Molimo zato žarko da nas Gospodin ne prene iz dubokog sna, tražeći da položimo račun kojeg nismo spremni položiti.
Isuse, ne dopusti da zakasnim!

Raspored susreta sa krizmanicima

Slavlje Svete Krizme slavimo 5. svibnja 2019. u 9h.

29. travnja 2019. u ponedeljak je susret roditelja krizmanika u 19h.

30. travnja 2019. u utorak je susret krizmanika, roditelja i kumova s nadbiskupom Marinom u 20.30h.

Priprema krizmanika za slavlje Svete Krizme

  • 14. travnja 2019. u nedjelju u 20.30h
  • 28. travnja 2019. u nedjelju u 20.30h

SLAVLJA VELIKOG TJEDNA KRISTOVO USKRSNUĆE 2019

SLAVLJA VELIKOG TJEDNAKRISTOVO USKRSNUĆE

CVJETNICA – Dođimo s palminim i maslinovim grančicama na mise u: 9.00, 11.00 i 19.00 h.

V.Ponedjeljak , Utorak i Srijeda – Sv. Misa u 19.00h.

V. UTORAKIspovijed  u: 10.0011.0017.0019.00 i 20.30 h. Ispovijed za bolesnike kroz Veliki  tjedan.

V. ČETVRTAK– Večera Gospodnja s pranjem  nogu u 18.30 h.

V. PETAK– Muka Gospodnja i ljubljenje križa u   18.30 h.

V. SUBOTA– Dan za klanjanje u tišini.

VAZMENO BDIJENJE – u 22.00 h. Blagoslov  hrane.

USKRS – Sv. Mise su: 9.30, 11.00h. Blagoslov hrane.

USKRSNI PONEDJELJAK- Sv.Misa u: 10.00 h. 

Uskrsno pismo 2019

Split, Žnjan, Uskrs 2019.

Ljubljena,  braćo i sestre sa Žnjana!

            Što je to uskrs? Jede li se to? Kakav okus ima? Kako se može probati?

Na Misama svaki put molimo Vjerovanje. U onom dužem Vjerovanju izjavljujemo: I uskrsnuo treći dan, po Svetom Pismu! Zašto se tu spominje Sveto Pismo? Evo jednog odgovora iz konkretnog života.

Luka sada ima rak. Bio je jedinac u roditelja. Nisu mu prenijeli vjeru. Samo ga je majka, kriomice od oca i očiju svijeta, dala krstiti. Odrastao je u našoj, pokvarenoj, sredini. Na ulici se napunio psovka do grla. U jednoj bi rečenici bilo po nekoliko psovka. Zarana je počeo pušiti travu. Neka je dolazila iz Nizozemske, a neka je bila domaće proizvodnje. Na tomu se ne staje. Ubrzo je u vene došao heroin. Sve, upravo je sve krenulo po zlu. Jedino je drugu stranu držala majčina molitva i njezine suze. Jednom joj se čak i Gospa približila i ohrabrila je. U tom općem košmaru, živoj smrti, Luki jedan anđeo stavlja u ruke Sveto Pismo. Počeo je čitati ne razumijući ništa. Čitao je i čitao i odjednom mu se srce počelo mijenjati. On svjedoči da je na njega sišla neka milina odozgor, spustila se u dušu i iščupala iz duše psovke i ovisnost o opijatima, a usadila živo Ime: Isus!

Naš glasoviti Dalmatinac, Sv. Jeronim, kaže da ne pozna Krista onaj tko ne pozna Sveta Pisma. Prvenstveno, tko ne pozna Sveto Pismo ne pozna snagu Kristova uskrsnuća. Uskrs nije iskustvo odozdo nego je cijelo odozgor. Vjerujem u Uskrsnuloga i vjerujem u Sveta Pisma! Uskrsnuli je svojim učenicima otvorio pamet da razumiju Pisma i s tim ih je obuzela velika radost. To je radost veća od ovoga svijeta! Ta se radost spušta u nas i izbacuje iz nas okus smrti. O, kako je lijep okus novoga života!

O, ljubljena braćo i sestre, upoznajmo Pisma i poznajmo snagu Kristova uskrsnuća! Tko je u žalosti, prijeći će u radost! Tko je u bolesti (raka) dobit će nadu! Tko je u vlasti kocke, droge, alkohola, pornografije, kriminala, mržnje i svega toga (sve je to smrt), dobit će slobodu! Vjerujem! Vjerujmo!

Uslast vam hrana Kristova uskrsnuća!  Sretan Uskrs!

                                                                                                                             Vaš don Ante

CVJETNICA– Dođimo s palminim i maslinovim grančicama.Sv.Mise slavimo u 9.00, 11.00 i 19.00h.

V. UTORAK– Ispovijed je od 10.00-11.00h , od 17.00-19.00h i 20. 30h. 

V. ČETVRTAK– Večera Gospodnja s pranjem nogu u 18.30h.

V. PETAK– Muka Gospodnja i ljubljenje križa u 18.30h.

V. SUBOTA– Dan za klanjanje u tišini. VAZMENO BDIJENJE– u 22.00h.

USKRS– Sv. Mise slavimo u  9.30  i 11.00h. Blagoslov hrane.

USKRSNI PONEDJELJAK- Sv. Misu slavimo u 10.00h.                                                                                                                                                       

Dani kršćanske kulture 6. travanj – 16. travanj

Petnaesti po redu, Dani kršćanske kulture nastavljaju tradiciju započetu 2005. godine. I ove godine u Splitu, Dubrovniku, Šibeniku bogat kulturni i duhovni program obilježava jedanaest dana manifestacije kojoj je cilj promicanje i ukazivanje na ona djela, autore i događaje na kojima je izgrađena europska kultura i na čijim temeljima stoji i hrvatska kulturna baština. Među brojnim sadržajima možete pronaći izložbe, koncerte, tribine, filmove, predstavljanja knjiga… Ovogodišnja dobitnica nagrade “Andrija Buvina”, koja se dodjeljuje za izniman doprinos kršćanskoj kulturi, je utemeljiteljica Laudato TV-a, gđa Ksenija Abramović.

Detaljnije https://www.danikrscanskekulture.info/

Nedjelja, 14. 4. 2019.

Evanđelje: Lk 22, 14 – 23, 56

MUKA GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. I reče im: »Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.« I uze čašu, zahvali i reče: »Uzmite je i razdijelite među sobom. Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe.« I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: »Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.«Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.« »A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje.« I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti. Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći. A on im reče: »Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje. Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih. Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.« Petar mu reče: »Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt.« A Isus će mu: »Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.« I reče: »Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?« Oni odgovore: »Ništa.« Nato će im: »No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: ‘Među zlikovce bi ubrojen.’ Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.« Oni mu rekoše: »Gospodine, evo ovdje dva mača!« Reče im: »Dosta je!« Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. Kada dođe onamo, reče im: »Molite da ne padnete u napast!« I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: »Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!« A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče: »Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!« Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. Isus mu reče: »Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?« A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: »Gospodine, da udarimo mačem?« I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Isus odgovori: »Pustite! Dosta!« Onda se dotače uha i zacijeli ga. Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast tminâ.« Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: »I ovaj bijaše s njim!« A on zanijeka: »Ne znam ga, ženo!« Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: »I ti si od njih!« A Petar reče: »Čovječe, nisam!« I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: »Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!« A Petar će: »Čovječe, ne znam što govoriš!« I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: »Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.« I iziđe te gorko zaplaka. A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime i zastirući mu lice, zapitkivali ga: »Proreci tko te udario!« I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj. A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće i rekoše: »Ako si ti Krist, reci nam!« A on će im: »Ako vam reknem, nećete vjerovati; ako vas zapitam, nećete odgovoriti. No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje.« Nato svi rekoše: »Ti si, dakle, Sin Božji!« On im reče: »Vi velite! Ja jesam!« Nato će oni: »Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!« I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu i stadoše ga optuživati: »Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj.« Pilat ga upita: »Ti li si kralj židovski?« On mu odgovori: »Ti kažeš!« Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: »Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!« No oni navaljivahu: »Buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde!« Čuvši to, Pilat propita da li je taj čovjek Galilejac. Saznavši da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu. A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želo vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo. Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao. A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji. A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod te im reče: »Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. Kaznit ću ga dakle i pustiti.« I povikaše svi uglas: »Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!« A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. Ali oni vikahu: »Raspni, raspni ga!« On im treći put reče: »Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti.« Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. Pilat presudi da im bude što ištu. Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom. Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: »Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.’ Tad će početi govoriti gorama: ‘Padnite na nas!’ i bregovima: ‘Pokrijte nas!’ Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?« A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube. I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A Isus je govorio: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke. Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!« Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.« Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!« Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. I povika Isus iza glasa: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!« To rekavši, izdahnu. Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: »Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!« I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa. Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje. I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše kraljevstvo Božje. Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen. Bijaše dan Priprave; subota je svitala. A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti. Riječ Gospodnja.

Nedjelja, 7. 4. 2019.

Evanđelje: Iv 8, 1-11

Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismo¬znanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom ¬pre¬ljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«
Riječ Gospodnja.

Poziv na susret sa našim biskupom Marinom

U petak, 5. travnja 2019.  u pastirski pohod našoj župi dolazi naš nadbiskup Marin Barišić. Put križa je u 17.30 sati te svečana Sv. Misa u 18.00 sati koju predvodi naš nadbiskup Marin. Dođimo i pozdravimo našeg nadbiskupa Marina!