Nedjelja, 29. 4. 2018.

/u /od

Evanđelje: Iv 15, 1-8

Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.
Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«
Riječ Gospodnja.

Nedjelja, 22. 4. 2018.

/u /od

Evanđelje: Iv 10, 11-18

Pastir dobri život svoj polaže za ovce.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus:

»Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«

Riječ Gospodnja

Nedjelja, 15. 4. 2018.

/u /od

Evanđelje: Lk 24,35-48

Trebalo je da Krist sve to pretrpi i treći dan uskrsne od mrtvih.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«
Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.
Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«
Riječ Gospodnja.

A onda…nakon svega, molim Te, prepoznaj me.

/u /od

Vazmeno vrijeme koje se proteže u danima nakon proslave blagdana Uskrsa, ukazuje nam na važnost promišljanja o središnjem događaju naše vjere. Nekako olako puštamo Uskrs ‘iz ruku’, još pokoja pisanica na stolu podsjeća na minuli blagdan. Crkva nam, pak, liturgijski ostavlja još dovoljno vremena za promišljanje, nazivajući taj period ‘Vazmeno vrijeme’. Korizma je kulminirala svetim Trodnevljem i paljenjem Uskrsne svijeće na polnoćku, ali da li smo usitinu svjesni što smo dobili u naslijeđe uskrsnućem našeg Gospodina Isusa Krista?

Dok sam u sebi prikazivala današnju misu za jednu posebnu nakanu, promislila sam: odakle mi pravo da to činim? Ja, jedno malo i nevažno biće u pijesku čovječanstva, prikazujem Gospodinu Bogu misnu žrtvu za ovaj određeni razlog…. Prikazujem nešto što nije moje, a opet mi je dano na raspolaganje. Ta činjenica me ostavlja bez daha; sada mi je jasno da Uskrs nije događaj već tijek vremena koji se promijenio jednom u povijesti i trajat će sve do kraja svijeta. Isus je Uskrsnuo jednom, da bi plodovima uskrsnuća prožeo svaku sekundu mog života i života svakog čovjeka dok god i posljednji ljudski dah ne napusti ovozemaljsko prebivašte. On je to učinio bez da sam Ga tražila, jer i da sam mogla, ne bih znala tražiti nešto toliko vrijedno.

Istina jest da Otajstvo Uskrsa možemo donekle obuhvatiti jedino očima vjere. I to ‘donekle’ je još uvijek suviše polovično da se jedva da ispisati jedna stranica teksta. Nekako nam je lakše plakati od sažaljenja nad stravičnim Isusovim mukama križnog puta nego zacviliti od dragosti nad neizmjernom Ljubavi koju je Bog iskazao čovjeku predajući samog Sebe za spas naših duša. Osjećam da sam pozvana upravo na te suze radosnice, kroz koje jedino mogu zamuckivati riječi zahvale, znajući da ni jedna nije i nikad neće biti dostojna mog Gospodina. A opet, On ih prihavaća.. te krnje darove. Objeručke prima sve što Mu želim dati. Blagi pogled, nježan uzdah, spuštenu glavu u iskrenom pokajanju… Iako zna da ću opet pasti na slijedećem koraku, moj Bog dopušta sebi slabost. Slabost na mene. Svako nastojanje da Mu budem bolja, On natopi Svojom milošću. Uvijek spreman na oprost, uvijek raspoložen za razmjenu naklonosti, uvijek tu, blizu, najbliže.

Spomen blagdana Uskrsa je spomen jednog neopozivog ‘volim te’, a ja sam svake godine iznova pozvana da se zaljubim u Isusa. Ne samo u Čovjeka koji je dao život za mene, već u Boga koji mi je dao život i koji dopušta svaki moj udah, svaki otkucaj srca. Toliko puta molim za nevažne stvari, molim za malo. Zaboravljam da nema jače molitve od stajanja pod svjetlom Njegove Ljubavi, zatvorenih očiju, prepuštena, dopuštajući da me voli. Kao u ljetnih žega, otvaram vrata i prozore duše, nek uđe u svaku poru bića, prozrači ustajale mirise strahova koji me još uvijek drže zarobljenom. Poziva me na djetinju jednostavnost! Ne, to nije komplicirani splet teoloških misterija. I ne zahtijeva natprosječni kvocijent inteligencije. Zapravo, odmrsujući klupko svojih vlastitih zabluda, opet dolazim do samo jednog zaključka: Bog je Ljubav. Ali ne ljubav kakvu sam navikla primati. Ne naklonost, ne simpatija… Ljubav velikim i malim slovom nije isto! Moj Bog me obasipa Ljubavlju koja trpi, koja se žrtvuje, koja krvari na kržu samo da bi me zadobila. On sve čini da ga ne zaniječem. On, za razliku od mene, ne moli za malo. On moli za mene cijelu. Sada, sutra i zauvijek. Kad sve ovo što znam prestane biti, ostaje vječnost da je dijelim s Njim. Što na to reći? Kako reagirati? Postoji li neka riječ ili gesta kojom mogu izraziti nepravilan ritam srca koji sada osjećam zbog ovog promišljanja? Ne znam. Ali znam da to moram činiti svaki dan. Jer upravo ovaj tren je tren mog obraćenja. Sutra će donijeti nove brige. Kao kroz korov, opet ću se morati probijati do ove spoznaje. Gospodine, pomozi mi da i sutra uspijem. Pomozi mi svaki dan. Sve do posljednjeg. A onda…nakon svega, molim Te, prepoznaj me.
Uskrs nije tren. Uskrs me nadilazi. On ostaje kao povoj koji savršeno odgovara i liječi sve rane. Ne jednokratno. Uvijek. Uskrs je najvrijedniji poklon koji smo i koji ćemo ikad primiti. Slobodni smo slaviti ga svaki dan. Takav dar to zaslužuje.

Nedjelja, 8. 4. 2018.

/u /od

Evanđelje: Iv 20, 19-31

Nakon osam dana dođe Isus, stane u sredinu i reče: »Mir vama!«

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Riječ Gospodnja.

 

Stavi Isusa u središte svog života

Razmatranje Božje Riječi Druge Uskrsne nedjelje

Nakon osam dana dođe Isus, stane u sredinu i reče: »Mir vama!«

Draga braćo i sestre,

Danas slavimo Mali Uskrs. I Nedjelju Božanskog Milosrđa.

Čuli smo što je Isus kaže. „Blago onima koji ne vidješe a vjeruju.“

Što to znači?

Zamisli ovo: slijep(a) si. Zamisli takav život. Ne vidiš. A moraš i želiš živjeti. Ići nekamo. Biti s nekim. Koliko se više moraš tada oslanjati na drugog. Na riječi i upute nekog tko vidi bolje. Drugim riječima, koliko više povjerenja kao slijep(a) osoba moraš imati. Koliko više vjere?

A sada, zamisli, da si ne samo slijep(a) nego i gluh(a). I nijem(a). Što bi se tada dogodilo s tobom? S tvojom vjerom? S tvojim povjerenjem drugome? U onim nabanalnijim životnim situacijama? Bez vida i sluha i govora, izoštrio bi ti se i usavršio osjet dodira. Bi li tada usmjerio sve svoje snage u tu sposobnost opipa?….ili bi dopustio da poraste tvoje povjerenje u druge? Da poraste tvoja vjera u nekog drugog tko će te usmjeravati kroz život?

A sada, zamisli da izgubiš i osjet dodira. I konačno, da se ne možeš uopće kretati. Da si potpuno paraliziran(a). A srce ti i dalje kuca. Kako bi tada izgledao tvoj život?

Bilo bi to iskustvo nekog tko je živ zakopan. Iskustvo zatvorenih (grobnih) vrata. Iskustvo kome.

Međutim, ujedno bi to bila i prilika da razviješ jedini kapacitet koji ti je ostao. Tvoje srce. Kad ti ništa drugo u životu ne preostane i sve se polomi, potroši i i zgubi, ostaje ti srce. Da ga rastegneš, raširiš, pročistiš. I da srcem, u činu vjere, pogledaš, osluhneš, zavičeš, zahvatiš i iskorakneš prema vani, dalje, više i dublje. Da se u svojoj nemoći, lišen(a) perifernih osjeta, potpuno predaš pokretom vjere i otvoriš svoje središte.

Upravo to želi Isus. Isus želi razviti kapacitet tvog srca. On ne želi ostati na periferiji tvog životnog iskustva. On želi ući kroz zatvorena vrata u tvoje središte. I on to čini. To je ta Radosna vijest danas. Kada Isus naviješta životno blago onima koji ne vide a vjeruju, On zapravo naviješta životno blago onima koji Njega stavljaju u središte svog života, u srce. Samo čisti srcem mogu Boga (u)gledati. Nije dovoljno samo vidjeti Isusa u liturgiji, čuti ga u Riječi, govoriti mu u molitvi. Nije dovoljno opipati ga u euharistiji i primiti ga u svoj trbuh. Pozvan(a) si primiti Isusa u svoje središte. Dopustiti mu da te prožme do kraja, cijelo tvoje biće, misli, osjećaje, riječi i djela. Jedino tako možeš primiti njegov Mir. Jedino tako možeš vjerom nadvladati strah.

Iskustvo groba i osjećaj da su živi zakopani imali su i apostoli. Čuli smo to u Evanđelju. Evo, prošlo je i tebi osam dana od Uskrsa. Živiš li i ti u smrtnom strahu od moćnika ovog svijeta? Koji je tvoj strah? Zbog čega ti u ovom trenutku strepiš? Je li to strah za vlastiti život, za bližnje, imovinu? Progone li tebe moćnici na poslu, na ulici, u kvartu, školi, na internetu?

Primi Isusa u središte. On je važniji od svega toga. Riješi se idola u svojem životu. Odreci ih se. I, kako kaže sveti Ivan u drugom čitanju, bit ćeš od Boga rođen. Obnavljaš tako krsnu milost. Za nekoliko trenutaka, Isus će i nama doći u vodi i krvi, u središte, na oltar. Dat će nam da opipamo njegove rane u euharistiji. Već nam je u evanđelju maloprije ostavio svoju riječ. Dahnut će svoga Duha na poseban način u one među nama koji u ovom trenutku pristupaju ispovijedi.

A potom će i nas poslati na kraju mise da idemo u miru. I da živimo kao apostoli – jedno srce i jedna duša. I nas poziva da idemo na periferije, pružamo svjedočanstvo i sve smatramo zajedničkim, dijeleći svakome koliko je potrebno. Hoćemo li se odazvati tome pozivu? Hoćemo li omogućiti drugima da u našem ponašanju vide Isusa među nama, u našoj sredini?

Ako i ne uspiješ od prve, ako se i budeš ponašao kao blizanac (ne)vjernog Tome, ne strahuj! Radosna vijest glasi: Isus će opet nakon osam dana doći među nas, u središte, i ponuditi nam svoj Mir. I tako od nedjelje do nedjelje. U sve dane, do svršetka svijeta. Svaka nedjelja je prilika za Mali Uskrs, prilika za Milosrđe u kojem Božje i tvoje srce u ljubavi stoje.

Ima li Radosnije vijesti od ove?