Nedjelja, 1. 4. 2018.
Evanđelje: Iv 20, 1-9
Trebalo je da Isus ustane od mrtvih.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Riječ Gospodnja.
Tvoja odbačenost u Kristu – prilika za tvoj (su)Uskrs
Razmatranje Božje Riječi u Vazmenoj osmini
Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo. Kakvo čudo u očima našim!
Draga braćo i sestre,
Sretan Uskrs!
Čuli smo Radosnu vijest: kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni!
U srcu kršćanstva nalazi se čudo uskrsnuća.
To čudo su iskusili i u njemu u sudjelovali prvi kršćani. I nama ostavili svjedočanstvo. Pjesma i radost. Zbog toga su i sami bili predmet čuđenja u svijetu. Zato jer su pjevali i radovali se i onda kada su bili na groblju. I onda kada su ih njihovi krvnici bacali pred lavove u Koloseumu. Zašto? Zato jer su dubinski razumjeli riječi psalma: kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.
Stručnjaci kažu da u korjenu riječi čudo stoji riječ: smijeh. Kada nastaje smijeh? Onda kada doživimo spoj nespojivog. Onda kada se dogodi susret suprotnosti. Onda kada ti se ono što vidiš, čuješ, osjećaš ili kušaš neočekivano zaokrene za 180 stupnjeva. Nabolje. Kad te nešto iznenadi. Ugodno. Kada se otkrije nešto skriveno.
To je iskustvo kršćanstva. Imali su ga prvi kršćani. Marija, Ivan, Petar, Pavao.
A imamo priliku za to iskustvo i mi danas. Kako to iskustvo nastaje?
U susretu sa Isusom Kristom.
Kad Njega uistinu sretnemo, On nam život okrene za 180 stupnjeva, neočekivano, ugodno. Iznenadi nas. To je uradio i prvim učenicima.
A onda je uslijedio šok.
Isus je razapet. I umro je.
Odbačen.
Kad malo bolje promisliš, čitav je Isusov život bio iskustvo odbačenosti. Isus je bio autsajder. Došao je „izvana“. Bio je provincijalac. Izbjeglica i prognanik od rođenja. Emigrant. Nije završio neke visoke škole nego je po svemu sudeći sa Josipom radio kao tesar. A vjerojatno i težačio. Nije imao gdje glavu nasloniti, ni auta ni stana. Kako reče jedan pjevač, nije imao „ni kuće, ni krova, ni žene ni sinova.“ Nije doživio unuke. Umro je mlad; toliko toga je još mogao ostvariti na ovom svijetu, a nije. Kao da je ostao „nerealiziran.“ Promašen slučaj. Umro je u najvećim mukama, javno osramoćen, službeno osuđen kao kriminalac. Skori svi su ga odbacili i napustili. I njegovi bližnji, i narod i vlast i svećenici.
A ipak, oni koji su ga uistinu upoznali kao Uskrslog, morali su se nasmijati tom čudu.
Jer, oni: Marija, Petar, Ivan, Pavao, oni su shvatili da se u tom i takvom Isusu skriva kralj svega stvorenja, središte svemira i povijesti. Shvatili su da je taj i takav Isus zaglavni kamen novog svijeta. I da u Njemu, sve moje i tvoje odbačenosti postaju prilika za suuskrnuće s Njim, Kristom.
Tko to od nas nema iskustvo odbačenosti? Možda si odbačen(a) zbog vjere, zbog nacionalnosti. Ili zbog spola, godina, izgleda. Možda zbog siromaštva. Možda jer nemaš fakultetsku diplomu. Možda si zbog nečega javno osramoćen(a). Možda si osuđen(a) za neki kriminal ili zločin. Možda si odbačen(a) zbog bolesti ili neke mane.
Raduj se zbog toga! Krist ti danas nudi priliku. Isus te poziva da svoju odbačenost, tu neku svoju „grbu“ ili „udubinu“ prisloniš, priljubiš na Njega koji je zaglavni kamen. Jedina odbačenost koja se trebaš bojati je tvoje odbacivanje Njega i zatvaranje sebe u grob grijeha. Sve što ti trebaš napraviti je pokazati dobru volju. Pokaži volju, želju za Uskrslim! Pokaži volju za sebedarjem Njemu. I on će poslati svoje anđele da razvale grobni kamen tvoje samodostatnosti.
Ako si malo mlađi ili mlađa, onda znaš što su Lego kockice,ili što su „puzzle“. Ako si malo stariji, znaš što je suhozid. Za složiti i sagraditi nešto od Lego kockica, puzzle komadića ili kamena, potrebna je intuicija, velikodušnost i ustrajnost. Potrebna je pozornost i kreativnost. A potrebno je i znanje i iskustvo. Ako makneš ključnu kockicu, komadić slagalice ili kamen, sve se ruši.
I zato trebamo jedni druge.
Samo poštivajući različite talente koje nam je Bog u Kristu dao i koristeći ih, možemo svoje odbačenosti posložiti kako treba i ugraditi sebe u Krista koji je zaglavni kamen. Mi ovdje na našem Žnjanu znamo što to znači izgraditi hram Božji, izgraditi crkvu. Naša crkva Gospe od Milosrđa je jedinstvena u Splitu. Gradili smo je zajedno, mi, župljani. Svatko od nas je ugradio sebe i svoj trud u njezin zaglavni kamen. Ove godine slavimo 50. obljetnicu naše župe. I zato smo na poseban način danas i sada pozvani pozvani graditi i čuvati ne samo našu crkvu, nego i našu Crkvu, našu župnu zajednicu, naš kotar, i povezivati naše svakodnevne živote s životom Krista, zaglavnog kamena naše svakodnevnice.
I zato trebamo tebe, ženo, majko, bako, tetko! U ovoj Godini majčinstva, trebamo tvoj genij žene; tvoju intuiciju, velikodušnost i ustrajnost. Ti si pozvana biti kao Marija naša Majka i Marija Magdalena; biti pod križem svoga sina, kćeri, supruga, nećaka, unuka i onda kada se sve čini beznadno, onda kad su ih svih odbacili. Ti si pozvana ići još za mraka, protiv svake nade na grobove propalih egzistencija, jer te tamo nosi bogomdana intuicija, velikodušnost i ustrajnost, a da ni sama ne znaš kako ni zašto. Ti prva nekako uočiš kada je odbačeni čovjek ipak u srcu rekao „DA“ Bogu i kada su anđeli digli kamen s groba tog zamrlog srca. I čekau da netko uđe i da podršku. I zato si pozvana biti „apostol apostola“. Ti si pozvana prva susresti Vrtlara u vrtovima našeg Žnjana i pokloniti mu se ničice, zagrliti ga i promatrati u Presvetom oltarskom sakramentu.
Na poseban način svi mi trebamo i tebe, mladiću i djevojko!
Po tebi naš rascvjetani Žnjan postaje cvijetna strana Galileje. Ti si pozvan(a) kao Ivan biti detektiv Božji, odgovarati na pitanja svijeta i usmjeriti svoju znatiželju, pozornost i kreativnost na tragove Uskrslog oko nas. Gdje je platno umatanja Isusova tijela? Zar ne vidiš? Evo ga na oltaru. Gdje je složeni ubrus? Evo ga na kaležu. Gdje je zaglavni kamen? Evo ga. Oltar. Isus je blizu. Tu je, s nama.
Mladiću! Djevojko! Umnoži talente svoje mladosti: polet, slobodu i nenavezanost. Idi na periferije naše župe i grada: kafiće, klubove, sportske terene, plaže, šetnice, internet. Idi tamo gdje se su stari, nemoćni, napušteni, bolesni: zadnje katove nebodera, kontejnere s plastičnim bocama, bolničke sobe, staračke domove…Yves Congar, veliki teolog Drugog Vatikanskog koncila primjetio je kako se preporod Crkve događa u povijesti svaki put kada se centar otvara periferiji i periferija ulazi u centar. Pa upravo je to Isus napravio. On, vječno mlad, sa periferije Galileje dolazi u centar Jeruzalema, ozdravlja ga i ponovno se vraća na periferiju Galileje i poziva nas tamo. Tako centar i periferija postaju jedno. Pomozimo i mi da se to dogodi u našem Splitu. Naš Žnjan, splitska periferija, može već sada postati duhovni centar Splita, a za koje desetljeće možda bude i teritorijalno u samom centru grada. On već i jest rekreacijski centar Splita na neki način, kao šetnica i plaža. Što je s rekreacijom duše i srca? Naš Žnjan je i veoma mlad kvart, ako pogledate sastav ljudi. Koliki se duhovni potencijal tu krije! Oživimo ga! Žnjan i Pazdigrad ne bi trebali biti samo spavaonice ključnih ljudi našeg grada. Probudimo one koji ovdje samo spavaju, da im zasvijetli Krist, mlado (žnjansko) Sunce s visine!
Na Drugom vatikanskom koncilu, osim Congara, međutim, bilo je još važnih teologa. Tijelo jednoga od njih, u nadi uskrsnuća, položeno je blizu zaglavnog kamena splitske konkatedrale. Ispod kipa Petra Stijene. Nadbiskup Frane Franić. On je vidio da izlazak na periferije nije moguć bez snažnog centra, bez snažnog i čvrstog biskupstva i papinstva. Bez duhovnog očinstva.
I zato trebamo tebe; oče, mužu, brate, striče, djede! Ti si taj stožer koji sve drži na okupu. Ti imaš za to potrebno znanje i iskustvo. I mudrost koja s njima dolazi. Ti si pozvan kao Petar okupiti ljude oko obiteljskog stola, u crkvenom dvorištu, a onda i na trgu, u zbornici, vijećnici, na stadionu, pa i u saboru ako treba. Tvoje svjedočanstvo o tome kako si s Kristom živio, jeo i pio, kako si po njegovu Imenu primao oproštenje i ozdravljenje nam je potrebno. I ti si pozvan kao Petar za Isusa hrabro javno nastupati i obraćati Kristovom snagom na tisuće ljudi.
Na kraju, drage žene, muževi, omladino, draga naša žnjanska obitelji, Uoči Godine obitelji, želim Vam na srce staviti riječ svetog Pavla. Tražite ono što je gore! Gdje Krist sjedi zdesna Bogu. Gore su naša krštena srca privučena, ka Gospodinu, uzdignutom sa zemlje. Rastrgani smo pomalo. Naša prava domovina je na nebesima. I ta naša srca bit će nemirna sve dok se čitavo naše srce, tijelo i duša ne smiri u Bogu. Ovih dana možda si posebno rastrgan, nemiran ili nemirna. U želji da ugodiš i Gospodinu i svijetu. Trčiš sa posla doma, trčiš na ispovijed, trčiš u samoposlugu, kod rodbine, trčiš doma s mise da ručak ne okasni. I možda misliš da je Uskrs završio, prošao u nedjelju i da je sad sve opet po starom.
Nije tako. Gore srca!
Kao dvojici učenika u Emausu, Isus hoda uza te i želi ti poručiti: Ja sam s vama u sve dane, do svršetka svijeta. Uskrs je trajno događanje. Znaš li ti da mi katolici slavimo Vazmenu osminu? Osam dana Uskrsa, a ne 24 sata. Pa slavimo onda Uskrsno vrijeme. Pa Pedesetnicu. I tako dalje… i više…..u ciklusu od 8 dana, od nedjelje do nedjelje, naša srca, duša i tijelo, idu prema gore, dok dajemo hvalu Gospodinu. Taj zakon osmine i upisan je ne samo u osmerokutni tlocrt naše katedrale i konkatedrale, nego i u naše ljudsko biće. Po krštenju. Osam je simbol beskonačnosti. Osmi dan je dan bez kraja.Vječnost u vremenu. Osmerokut krstionice je naš „zvjezdani portal.“ I zato, ovih dana, „stani na balun“. Smiri se. Promišljaj koje te to tvoje odbačenosti povezuju s Uskrslim. A onda mu zahvali na tome. Zahvalnost je drugo ime za kršćanina. Iz zahvalnosti nastaje radost, nastaje pjesma. Ti si tijesto, a zahvalnost je kvasac. A svijet je gladan radosti i pjesme, Tko će im je dati ako ne mi koji smo Kristovi?
Ima li, zato, veće radosti na svijetu od ovog: biti s Kristom?